Stihovi i glazba stopljeni u divnu harmoniju koja već desetljećima osvaja svakog slušatelja, to je priča o grupi Parni Valjak. Uz njih su odrastale generacije, odrastaju i danas. Na svakom koncertu naći će se po nekoliko generacija i to je njihovo istinsko bogatstvo. Na početku karijere nisu ni slutili da će ta priča toliko dugo trajati i da će postati dio glazbene povijesti koja se danas ne može zamisliti bez njih.
Parni Valjak osnovan je daleke 1975. na temeljima tadašnje Grupe 220. Autorsku i ulogu vođe benda preuzeo je Husein Hasanefendić Hus, a dolazak frontmena Akija Rahimovskog iz Skopja u Zagreb pokazao se jednako ključnim. U to vrijeme bili su predvodnici čitavog vala nastanka rock i pop-rock grupa u Zagrebu. Na sceni su izdržali sve do danas, uz prekid od 2006. do 2009. Mnogo je izvrsnih glazbenika prošlo kroz bend koji su svoj talent i znanje ugradili u njegov zvuk i izričaj.
Prvu postavu činili su Husein Hasanefendić Hus (akustične i el.gitare, vokal), Aki Rahimovski (vokal i klavijature), Srećko Antonioli (bubnjevi, udaraljke, vokal), Zlatko Miksić Fuma (bas gitara) i Jurica Pađen (akustične i el. gitare, vokal). Godine 1976. objavili su prvi studijski album „Dođite na show“ s kojeg se izdvajaju pjesme Prevela me mala žednog preko vode i Predstavi je kraj, da bi iduće godine drugi album „Glavom kroz zid“ donio i danas prisutan hit Lutka za bal. U tim počecima kritičari ih nisu mazili, ali njihove pjesme i beskompromisni nastupi brzo su našli put do mnogobrojne publike.
Kada su Hus i Aki otišli u vojsku 1978. godine, grupa nije djelovala neko vrijeme, a tijekom pauze napustio ih je Jurica Pađen kako bi osnovao grupu Aerodrom. Po povratku, nakratko im se priključio Branimir Johnny Štulić. U bendu je bio svega dva tjedna, nakon čega je osnovao Azru, a Hus je bio producent Azrinog prvog singla s pjesmama Balkan i A šta da radim.
Na trećem albumu „Gradske priče“ priključuju im se bubnjar Ivan Piko Stančić i gitarist Zoran Cvetković Zok. Na njemu se našla i Johnnyjeva pjesma Jablane, a posebno su se izdvojile Stranica dnevnika i Ulične tuče. Album postiže veliki uspjeh te Valjak objavljuje i englesku verziju pod nazivom „City Kids“. Bend je čvrsto zauzeo svoju poziciju na glazbenoj sceni, a Husov prepoznatljiv autorski rukopis i Akijeva jedinstvena interpretacija dobili su konačno i potvrdu glazbenih kritičara.
1980. donosi album „Vruće igre“ koji je značajno obilježio karijeru grupe. Nastao je u novoj postavi, uz Akija i Husa pojavili su se gitarist Rastko Milošev Ras, basist Srećko Kukurić (kasnije Felix Spiller) te bubnjar Paolo Sfeci. Odmah su se izdvojili hitovi Neda, Javi se, Vruće igre, Samo sjećanja, Ona je tako prokleto mlada, Hvala ti…
Tu je i još jedna Štulićeva pjesma, Kad Miki kaže da se boji.
Album „Vrijeme je na našoj strani“ iz 1981. donosi pjesme Kao ti, Staška, Moje dnevne paranoje, Večeras trebam društvo, Vrijeme je na našoj strani…
Godine 1982. objavili su prvi live album i to dvostruki, „Koncert“, snimljen na zagrebačkom koncertu u Maloj dvorani Doma sportova, a ubrzo i novi studijski album, šesti po redu, „Glavnom ulicom“.
Na albumu „Uhvati ritam“ iz 1984. gosti su bili Zoran Kraš, Momčilo Bajagić Bajaga, Dejan Cukić i Dražen Vrdoljak. Snimatelj je Nenad Zubak koji je postao i ostao Valjkov tonski majstor na koncertima. Ponovno su mnoge pjesme s albuma ispunile radijski eter i našle se na koncertnom repertoaru grupe, kao što su naslovna Uhvati ritam, Ostani s njim, Pusti nek’ traje, Direktan put za nebo, Bolja vremena, a pjesma I na kraju danas je prepoznatljiva odjava svakog njihovog koncerta.
Nakon objavljivanja kompilacije „Parni valjak“, 1985. godine nastaje i album „Pokreni se“. Na njemu su gostovali Margita Stefanović Magi iz Ekatarine Velike, Miroslav Sedak Benčić, te Drago Mlinarec u pjesmi Idu dani. Ras odlazi iz benda a gitare ponovno svira Zok. I danas prisutni hitovi su Ugasi me, Pokreni se, Gledam je dok spava, Malena…
Drugi Valjkov live album „E = mc2″ objavljen je 1986. godine, a samo godinu kasnije stigao je još jedan antologijski album, „Anđeli se dosađuju?“. Na njemu se našao bezvremenski hit Jesen u meni te neizostavne pjesme svakog koncerta Zagreb ima isti pozivni i Kada me dotakne. Bend ubrzo odlazi na turneju, s koje tadašnji Jugoton objavljuje VHS zapis pod nazivom „Koncert“. Turneja je završena velikim besplatnim koncertom na prepunom Trgu bana Jelačića (tada je to bio Trg Republike) u Zagrebu.
1988. godina donosi promjene, novu postavu koja će obilježiti najduže poglavlje benda. Album „Sjaj u očima“ snima nova ritam sekcija; Dražen Scholz na bubnjevima i Zorislav Preksavec Preksi na bas gitari. Na predstojećoj velikoj turneji bendu se priključuje i Berislav Blažević Bero na klavijaturama. Prvi veliki nastup ova postava imala je na koncertu ZG rock forces održanog u Velikoj dvorani Doma sportova krajem 1988., na kojem su nastupale tada najveće zagrebačke rock grupe. Parni Valjak dočekan je kao najpopularniji. S tog koncerta objavljen je i live album „ZG rock forces“.
Godine 1990. Parni Valjak objavljuje album „Lovci snova“ s pjesmama U prolazu, Godine prolaze, Suzama se vatre ne gase, Vrijeme ljubavi, Samo san…
Petnaest godina postojanja obilježio je treći live album, trostruki „Svih 15 godina“.
Krajem 1991. bendu se priključuje jedan od najboljih hrvatskih gitarista Marijan Brkić Brk koji će svojim sviračkim i producentskim umijećem obogatiti idući period Parnog Valjka. Tada je i nastao jedan od najznačajnijih Valjkovih albuma „Buđenje“.
Album je objavljen krajem 1993. i na njemu je himna benda – Sve još miriše na nju, uz gotovo jednako značajne Ljubavna, Dođi, Molitva…
Za taj album Parni Valjak je zaslužio čak 7 diskografskih nagrada Porin.
1995. godine svjetlo dana ugledao je najprodavaniji hrvatski live album „Bez struje – Live in ZeKaeM“, snimljen na akustičnim koncertima u Zagrebačkom kazalištu mladih. Kao gosti pojavljuju se Neven Frangeš na Hammondu, inače već dugogodišnji Valjkov prijatelj i suradnik, zatim Hrvoje Rupčić na udaraljkama, Kristina Kresnik i Martina Matić kao prateći vokali, Marko Križan i Bruno Kovačić (inače Valjkov gitarist i saksofonist u periodu 1988-1991) na saxu, te Zagrebački gudački rock ansambl. Nakon toga Tina Kresnik postala je stalni član Valjkove koncertne postave.
Album je Valjku donio novih 5 Porina. Iste godine, povodom 20. rođendana, rasprodali su Dom sportova u Zagrebu, a na koncertu su ih kao gosti podržali Dražen Vrdoljak, Oliver Dragojević i Dado Topić.
Godine 1997. objavljuju album „Samo snovi teku uzvodno“, a publika odmah prihvaća pjesme koje se vrte na svim radio postajama – Dok je tebe, A gdje je ljubav, Oba lica ljubavi, Ja još čekam…
Nakon neprekidnog koncertnog nastupanja bend se povukao u studio i 2000. objavio album „Zastave“. Krajem te godine Parni Valjak je proslavio 25 godina. Slavljenički koncert okupio je na bini zagrebačkog Doma sportova kao goste gotovo sve bivše članove. Na tom će se koncertu od benda privremeno oprostiti Preksi kojeg će na bas gitari zamjeniti Zvonimir Bučević Buč, sve do pauze 2006. S njim je Valjak objavio dva albuma, „Kao nekada – Live at S.C.“, koncert iz 2001. s Big bendom, održan u Kino dvorani Studentskog centra (pjevali su s bendom Oliver, Nina Badrić, Gobac i Drago Mlinarec), te „Pretežno sunčano?“ iz 2004.
- godina obilježila je Valjkovu oproštajnu turneju 30 godina – I to bi bilo to.
Bend se našao na vrhuncu i odlučio zaustaviti svoju priču, ne znajući u tim trenucima hoće li se ona ikad nastaviti. Publika se nikako nije mirilia s tom činjenicom, no članovi benda nisu posustali, svatko je tražio neki novi glazbeni put. Ostvarene su brojne suradnje te objavljeni i pojedini samostalni albumi. Ipak, cijelo vrijeme u njima je tinjala nikad ugasla Valjkova iskra. Bilo je pitanje trenutka kad će se ponovno naći na okupu.
Dogodilo se to 2009. godine kad su se u velikom stilu vratili na scenu. Aki, Hus, Brk, Preksi i Bero, uz Dalibora Dadu Marinkovića na bubnjevima, objavljuju nove pjesme Nakon svih godina i To sam stvarno ja, a turneja Karlovačko live obara sve rekorde po dvoranama u Hrvatskoj, a zatim jednako i u regiji. Njihov prvi koncert u tada novoj Areni Zagreb do danas je ostao najposjećeniji.
U ljeto 2010. godine pjesmom Stvarno nestvarno najavljuju novi istoimeni album koji se objavljuje u digitalnom izdanju. Najavljen je veliki koncert u beogradskoj Areni, prvi nakon 21 godine, a koji biva ubrzo rasprodan, te je dodan i drugi, isto tako rasprodan. Ta dva koncerta posjetilo je više od 35.000 ljudi. Ogroman uspjeh u Beogradu inspirirao ih je da organiziraju spektakl i u novosadskoj dvorani Spens. Publika i mediji dočekali su ih raširenih ruku, s velikom željom da ih vide i čuju, sretni zbog njihovog povratka. Pričalo se da su na te koncerte roditelji dovodili svoju djecu kako bi čuli Parni Valjak, a onda su ostajali iznenađeni kada su shvatili da nove generacije pjevaju njihove pjesme od početka do kraja.
Beogradska publika imala ih je priliku čuti i u akustičnoj verziji 2012. godine, u nevjerojatnoj seriji od pet uzastopnih koncerata u Sava centru, rasprodanih u rekordnom roku.
Početkom 2013. godine singl Samo da znaš najavio je novi studijski album „Nema predaje“, čije je luksuzno limitirano izdanje objavljeno 10. lipnja. Bend je prihvatio rastući trend popularnosti društvenih mreža te je promociju albuma održao na specijalnim Facebook koncertima u zagrebačkoj Tvornici kulture te beogradskom Domu Omladine. Ulaznice za koncert mogle su se nabaviti isključivo preko službene Facebook stranice benda.
Kombinirajući električne i akustične nastupe kroz karijeru, svojoj vjernoj publici priredili su nezaboravni koncept, turneju 2 u 1, 2016/17. godine, s koje je objavljen dvostruki koncertni album „Live in Pula“. Bio je to još jedan trijumfalni nastup Valjka, ovaj put u jedinstvenom prostoru pulske Arene.
2018. godine objavljen je album „Vrijeme“, a pjesme Opet se smijem, Ljubav, Otkud ti pravo, Za malo nježnosti… pokazale su da je vrijeme i dalje na njihovoj strani. Dokazali su to i nastupi diljem Europe, Amerike i Kanade.
Karijeru Parnog Valjka obilježile su i brojne nagrade, od velikog broja Porina, preko Nagrade Grada Zagreba za najviše zasluge u promociji društvenog života u gradu, pa sve do Porina za životno djelo. No najveća nagrada za sav trud koji ulažu u svom radu bendu je uvijek bila njihova vjerna publika koja ih prati na svakom nastupu.
Početak 2022. godine, nakon prestanka turbulentnog razdoblja Covida-19, a u jeku priprema za novu turneju, sve je ostavio u nevjerici šokantnom vijesti o iznenadnoj smrti Akija Rahimovskog, frontmena i ikone grupe. U trenu sve se promijenilo i sve je zastalo. Teško se mireći s tom spoznajom, Valjak je u Akijevu čast održao dva najemotivnija koncerta u svojoj karijeri, u Areni Zagreb te pulskoj Areni, uz pomoć brojnih gostujućih pjevača, prijatelja benda. Zagrebački koncert zabilježen je na izdanju „Parni Valjak i prijatelji – Dovoljno je reći.. Aki“.
Nakon više od godinu dana mirovanja, vođeni čistom ljubavi prema glazbi i svojoj vjernoj publici, Parni Valjak odlučio je krenuti u novi početak, u nove izazove. Dogodilo se to uz pomoć mladog Igora Drvenkara koji je imao nevjerojatnu hrabrost odjenuti Akijev plašt. Ubrzo su nastale nove pjesme, a prva objavljena Moja glava, moja pravila postala je najizvođenija pjesma na radio postajama u 2023. godini.
Bend se vratio koncertima, nošen novom energijom koju je Igor unio svojim talentom, predanošću i upečatljivim scenskim nastupom.
Kao što je Hus rekao, oni ne sviraju da bi živjeli, oni žive da bi svirali.