Unikatna pojava hrvatske glazbene scene. Pjevačica s karijerom dugom skoro 50 godina, vokalno superiorna, specifičnih interpretacija i nekonvencionalna stila. Izgradila je svoj karakteristični pjevački i modni identitet s potpisom. Rođena je u Zagrebu, na Valentinovo 1950. godine. Kao dijete izuzetna glazbenog talenta, već s deset godina pjeva klasični repertoar u Dječjem Zboru RTV Zagreb pod ravnanjem Dinka Fija, da bi se pred kraj gimnazije zainteresirala za rock i počela pjevati u skupini O’Hara, poslije nazvanoj Zlatni akordi. Ubrzo dobiva priliku samostalno nastupiti na najvažnijem festivalu zabavne glazbe u Opatiji 1968. te odnosi niz nagrada s pjesmom Arsena Dedića “Što me čini sretnom”.

Početkom 70-ih upoznaje Karla Metikoša (alias Matt Collins), tada poznatog rock izvođača za kojim je, nakon afirmacije i uspjeha u Francuskoj, ludovala i jugoslavenska mladež. Njihov suživot i zajednička strast prema glazbi iznjedrit će desetak Josipinih ploča s Karlovim skladateljskim i producentskim potpisom, od kojih je najistaknutiji upravo prvijenac, „Dnevnik jedne ljubavi“. Riječ je o prvome konceptualnom albumu u bivšoj Jugoslaviji za koji su, 42 godine nakon objavljivanja, Josipa Lisac i njegovi autori, Karlo Metikoš i Ivica Krajač, nagrađeni glazbenom nagradom Porin za antologijsko ostvarenje hrvatske glazbe.

Uslijedio je višegodišnji rad na prvoj hrvatskoj rock operi „Gubec Beg“ (Metikoš – Krajač – Prohaska) u kojoj je Josipa tumačila zahtjevnu ulogu djevojke Jane. Opera je praizvedena 1975. godine, a posebno se ističe arija “Ave Maria” kojom i danas počinju Josipini koncerti.  Iste godine Josipa snima jazz album, i to u suradnji s velikanima kao što su Ernie Wilkins, Clark Terry, Albert Mangelsdorff, Johnny Basso, pod budnim producentskim okom Boška Petrovića i Karla Metikoša.

Rezultat trogodišnjeg boravka u SAD-u u drugoj polovini 70-ih jest ploča „Made in USA“, snimljena 1979. u Studiju 55 u Los Angelesu. Na njoj sviraju Ira Newborn (potpisuje i aranžmane pjesama), Paulinho da Costa, Joel Peskin, Steve Schaeffer i dr.  80-ih godina, po povratku u domovinu, Josipa je studijski i koncertno izuzetno aktivna. Sudjeluje u dva američka filma te izdaje nekoliko ploča na kojima se približava pop zvuku, da bi to desetljeće zaokružila 1987. vrlo uspješnim albumom „Boginja“.

Iznenadna smrt Karla Metikoša pred kraj 1991., kao i turbulentan početak 90-ih, bitno mijenjaju kontekst njezina rada. Narednih godina priređuje seriju posebno osmišljenih koncerata posvećenih svojoj ljubavi, čija tradicija održavanja traje skoro 30 godina. Snimka jednoga takvog koncerta iz prosinca 1994., uz aranžmane i dirigentsku palicu maestra Igora Kuljerića, objavljena je na CD-u pod naslovom “Koncert u čast Karla Metikoša”.

Druga polovina 90-ih i prvo desetljeće 21. stoljeća obilježene su brojnim suradnjama s pop, funk, rap, etno, latino, jazz i klasičnim glazbenicima, kao i gostovanjima u nekoliko kazališnih predstava. Svoju svestranost Josipa objašnjava jednostavno, jednom rečenicom: “Sve je to glazba, a glazba jest ili je nema.” Višestruka je dobitnica nagrade Vokal godine, diskografske nagrade Porin, Modnog Oscara i brojnih drugih nagrada. Pjesme koje izvodi neprekidno evoluiraju svjedočeći o glazbenoj zaigranosti i otvorenosti, pri čemu je kvaliteta glavna konstanta. Josipa je iskusna, formirana umjetnica s jasno postavljenim standardom. Istovremeno, ona je nepopravljiv idealist i “sanjar širom otvorenih očiju”.