Alen Islamović je rođen 17. kolovoza 1957., u malom mjestu Sokolac, 5 km od Bihaća. Islamovića je kao klinca od dvije i pol godine najstariji brat donio do grada Bihaća na vratu, pošto je cijela obitelj selila jer je otac dobio novi posao. S dva brata, sestrom, majkom i ocem proveo je djetinjstvo pored rijeke Une u bivšoj ulici “Petra Kočića”, a sadašnjoj ulici “502. bihaćke brigade”. Stariji brat je obožavao glazbu i skupljao je LP ploče i singlove. Ljubav prema glazbiotkrio je i srednji brat pa je gramofon u kući urlao po cijeli dan i godinama dok je rastao Alen ta bolest prešla je i na njega. Tih 70-ih godina u kući se pojavljuje i prva akustična gitara koju stariji brat pokušava savladati no poslije prva dva akorda odustaje jer bol na vrhovima prstiju koju prave žice porazio ga je.
Upornost srednjeg brata koji je pokušao taj isti problem riješiti dovelo je do tog da i Alen to pokuša, ali tajno da nitko ne zna, jer se gitara držala u ormaru pod ključem. Provaljivanje ormara i uzimanje gitare za Alena je bio veliki doživljaj. Brat mu je bio ljevak, žice su bile naopako poredane i zvuk je bio užasan, a da bi mu nešto bolje zvučala služio se čavlićem umjesto trzalicom. Gitara biva izgrebana, dolazi brat, kreće svađa, ali upornost se isplatila te kroz nekoliko dana srednji brat je odlučio Alena učiti prve akorde. Kuća je bila puna LP ploča tako da se ljubav prema glazbi iz dana u dan povećavala. Kad je Alen savladao par pjesama brat mu je dozvoljavao da gitaru nosi i u školu i na ekskurziju gdje je zavodio s pjesmom “Šošana” svoje vršnjakinje.
Upisuje se u srednju tekstilnu školu u Bihaću i sa svojim vršnjacima osniva prvi sastav Bag koji je uporno vježbao na jedno pojačalo Bassking. Odluka tko će biti vokalni solist pala je na Alena jer ostali su tako rekli, a ujedno njegov brat je imao najviše ploča pa bi Alen mogao biti i vokal. Htio je svirati gitaru, ali netko je morao pjevati. Svirke su se pravile u okolici Bihaća, maturalne zabave, plesnjaci subotom u tadašnjem omladinskom klubu u centru grada (pod općinom). Zbog raznih promjena u sastavu Alen je savladao i bas gitaru u grupi TNT i tako postao vokalist i basist 1975. godine. Najveće kaljenje kao pjevač imao je u razdoblju od 1976. do 1978. godine gdje je pjevao na velikim zabavam sa starijim i najpopularnijim sastavom u Bihaću, grupom Bivis. To su bile svirke subotom za srednjoškolce gdje ih je dolazilo oko 1 000. Kraj 1978. godine dočekuje u vojsci i poslije izlaska iz nje 1980. ponovo okuplja svoju grupu Bag te s njim pobjeđuje po gitarijadama u Drvaru, Prijedoru, Bosanskom Petrovcu i Banjoj Luci. Na par koncerata Divljih jagoda sa svojim sastavom svira kao predgrupa. Te iste godine Divlje jagode zbog nekih članova koji su bili u vojsci pokušavaju se okupiti i promijeniti mjesto boravka. Dva glavna člana Jagoda su Bišćani i iz Zagreba su se htjeli preseliti u Sarajevo. Alenu je bilo ponuđeno mjesto basista i Prijedorčaninu mjesto bubnjara. Napustiti Bihać, posao koji su mu roditelji našli u to vrijeme bilo je biti ili ne biti, ali savjet starijeg brata koji je u njemu nešto vidio pomogao mu je da spakira kofere i krene u bijeli svijet pun iznenađenja, a da ni jednog trenutka ne pomisli što ga očekuje. Pobijedila je ljubav prema glazbi. Roditelji nisu ni htjeli čuti za tu odluku ali tu je bio brat, njegova podrška, njegov čuvar koji ga je štitio.
Sarajevo grad snova. Prvi put susreće se s poznatim osobama estrade na mjestima gdje su se okupljali: Parkuša, Oloman, Skenderija. Nova postava Jagoda, bubnjar Nasko i Alen su podmladili sastav i trebalo je isfurati novi imidž sastava. Album “Stakleni hotel” koji je objavio Diskoton Sarajevo sniman je u Beogradu 1980. Hit “Autostop” je vratio Jagode u život. Mnogo gaža se otvorilo u Slavoniji, Vojvodini, Dalmaciji, Istri, Makedoniji i Bosni. 1982. godina bila je prekretnica Jagoda poslije odrađenih 200 nastupa. Novi zvuk se pojavio u svijetu – AC/DC. Jagode žele promjenu. Alen je i na nastupima volio otpjevati koju pjesmu AC/DC. To bi zazvučalo dobro i rodila se ideja da se na tom nešto uradi. 1982. godine Jagode sele u Bihać dalje od medija i kuju plan osvajanja tržišta bivše Jugoslavije te pripremaju novi album sa zvukom sličnim AC/DC-ju. U Alenu se otkriva i talent za pisanje tekstova, nastaju najveći hitovi “Motori”, “Šejla”, “Nasmiješi se” te preuzima ulogu frontmena i vodi sastav na vrhunce popularnosti u bivšoj SFRJ. Album „Motori“ prodaje se u 400.000 primjeraka, sastav pravi velike turneje diljem SFRJ koje su bile rasprodane od Makedonije do Slovenije. Redaju se albumi „Čarobnjaci“ i „Vatra“ te su stvoreni novi idoli generacije naglašeno zapadnjačke pojavnosti, isijavajući energiju dotad neviđenu među slušateljstvom. Tih godina Jagode postaju atrakcija. Osvajaju titulu najboljeg rock-sastava, imaju gitarista godine i Alena kao rock pjevača godine.
Na turneji i promociji albuma „Čarobnjaci“ 1984. godine Alen tajno dobiva poziv Bijelog dugmeta da im se priključi na novom projektu jer ih je navodno prvi pjevač napustio ili je bio otpušten. Pet do šest dana Alen je sam odlučivao. Jagode su imale predugovor za odlazak u London i pokušaj proboja na Zapadu pa je Alen Bregovića i kompaniju glatko odbio jer je vjerovao više u ono što je radio s Jagodama. 1985. godine Jagode potpisuju ugovor s izdavačkom kućom u Londonu i odlaze snimati album za zapadno tržište. Odsvirali su legendarni koncert u Marquee klubu gdje su svirali The Beatlesi, Led Zeppelin, The Who, Rolling Stones.Klub je bio svjetska atrakcija. Tko je tu svirao postao je i svjetska zvijezda. Aleksandar Meržek pomaže Jagodama oko tekstova na engleskom, a Alen po 12 sati provodi u školi kako bi što bolje savladao jezik. Zbog malo svirki u Engleskoj i zbog financijske situacije Jagode se razilaze. Alen se vraća u Bosnu, a neki članovi ostaju u Londonu.
Početkom 1986. godine Alen gažira sam po diskotekama i nakon četiri mjeseca čulo se o raspadu Jagoda. To su čuli i članovi Bijelog dugmeta pa su odlučili ponovo zvati Alena u sastav jer i s drugim pjevačem s kojim su odradili jedan album navodno nisu sretni pa je i on otišao. Dugme, veliki zalogaj, najveći sastav ovih prostora, mnogo hitova, mnogo afera, mnogo tračeva. Da li zagristi mamac ili proći pored njega? Alen je odlučivao dva dana. Ako je izgubio Jagode ovdje nije imao što izgubiti. Trebalo je igrati utakmice u prvoj ligi. Pristao je. Bio je spreman i iskusan i imao je snage zaigrati i takve utakmice. Nije imao što izgubiti, samo je mogao povećati svoju popularnost i još izgraditi sebe kao pjevača. Prelazak je bio za medije atomska bomba. Dok se u Sarajevu pripremao album“Pljuni i zapjevaj…“ novinari su trčali oko studija kako bi nešto otkrili, ali sve je bilo upakirano u do tada najveći projekt Bijelog dugmeta.
Novine su pisale tad o najvećem transferu u rock’n’rollu. Projekt “kako prodati 1 000.000 ploča”, san Bijelog dugmeta, počeo se ostvarivati. Novinari su čekali na svoj red da bi dobili razgovor od nekoga iz sastava. Dok se album snimao atmosfera u sastavu bila je fantastična. Sastav je vidjelo oko 2.500.000 ljudi na neprekidnoj turneji od 6 mjeseci sa 150 koncerata. Album je prodan u 800.000 primjeraka i srušio sve rekorde Dugmeta. Alen od zarade s Dugmetom 1987. kupuje kafić u Bihaću i rješava sebi egzistenciju. Iste godine izlazi live album s turneje „Mramor, kamen i željezo“ koji je sniman dva dana u Zagrebu. Dva koncerta s po 14.000 posjetitelja. Slijedilo je i Sarajevo (Zetra) s 25.000 posjetitelja, Beograd (Sajmište) s 30.000. Znala su se raditi i dva koncerta, jedan u 18 sati, a drugi u 21 sat.
1989. godine pravi se pauza i svatko je radio ono što je htio. Aferu o izlasku iz sastava podnio je stojećki i okrenuo se mirnom životu s manje buke. Vrtjela mu se i ideja da više nikad ne stane na binu niti što snimi. Vidio je da sastavu kola iz političkih razloga idu nizbrdo pa je bolje povući se s vrha nego s dna. Svoj prvi solo projekt “Haj, nek se čuje, čuje, haj, nek se zna” objalvjuje krajem 1989. godine i kreće šefovati sam sebi onoliko koliko umije. Nikad nije imao afere iza sebe jer je tako bio odgojen, volio je ono što radi i na bini je odrađivao sa svim sastavima kojima je radio profesionalno. Njegov glas je ostao u sjećanju mnogim generacijama i dan danas. U Bihaću 1990. otvara diskoteku Holivud gdje mu gostuju mnoge osobe s estrade pa se tih godina bavi biznisom. Krajem 1992. ratne godine u Bihaću i Bosni i Hercegovini izlazi iz opkoljenog grada i priključuje se estradi Bosanaca u dijaspori te objavljuje album “Gdje je moj rođeni brat”. Putujući po svijetu i svirajući izbjeglicama otkriva patnje svog naroda i piše pjesme. Uradio je na tisuće humanitarnih koncerata za Bosnu i Hercegovinu. Sljedeći album “Bauštelac” dovodi ga u dijaspori do najslušanijeg pjevača 1994. godine. Da bi zaokružio svoj rad od 1980. pa do 1994., okuplja sastav i snima u dijaspori live album “Live eurotour 95./96.” na kojem se nalaze najljepše pjesme koje je pjevao s Jagodama i Dugmetom i svojih projekata. U to vrijeme je bilo teško objaviti u medijima izlazak nekog albuma pa se Alen više usmjerio na gostovanja po svijetu.
1997. oprema studio za svoje potrebe i snima album “Samo nebo zna”. 1998. prvi put dobiva poziv iz SAD-a gdje radi dva mjeseca nastupe koje organiziraju iseljenici iz Bosne i Hercegovine. 2000. odlazi i u Australiju gdje njegovi nastupi prolaze zapaženo. Svih ovih godina Alen je proputovao pola svijeta, vidio dosta različitih kultura i ideja se rodila. Raditi album “Istok zapad sjever jug”. Prikuplja pjesme drugih autora, dograđuje svoje i ispravlja i pokušava različita mišljenja spojiti u pjesmu.
Godine 2003. s glazbenicima Juricom Pađenom, Rajko Dujićem, Vlado Kalemberom i Slavkom Pintarićem okuplja sastav 4 Asa te s njima tijekom cijele godine pjeva i svira hitove te snimaju album „Nakon svih ovih godina“ u kojemu se nalaze obrađeni hitovi Aerodroma, Novih fosila, Divljih jagoda, Bijelog dugmeta i Srebrnih krila. Godine 2004. u duetu s turbo-folk pjevačicom Indirom Radić snima veliki hit „Lopov“, kojeg je kasnije otpjevao u rock verziji. Iduće se je godine ponovo okupilo Bijelo dugme nakon skoro dvadeset godina te je on zajedno s ostalim pjevačima “Dugmeta” sudjelovao u turneji Sarajevo – Zagreb – Beograd (2005.). Ubrzo je snimio novi album „Mrtvo hladno“ s kanadskom grupom Srčani udar. Od 2005. do danas Alen je odradio mnoštvo koncerata po Hrvatskoj i susjedstvu, kako s Dugmetom, tako i na solo koncertima. Vraća se solo diskografiji 2013. godine uspješnim albumom „Alcatraz“, a šest godina kasnije, 2019. godine objavljuje hit album „Tajno“ i nakon 30 godina vraća se u matičnu izdavačku kuću Croatia Records. Potpisivanje ekskluzivnog ugovora obavljeno je na CMC festivalu u Vodicama, a potom je album zaplovio radijskim eterom diljem bivše Jugoslavije.