Rođena je 1936. u Berlinu. Njen otac Đuro Novak je s Hvara, a majka Elizabeth Reiman je Njemica iz Berlina. Djetinjstvo je provela u Berlinu. Početkom Drugog svjetskog rata, obitelj se preselila na Hvar. Otac joj je poginuo 1945. godine.

U Zagrebu je završila grafički smjer u Školi primjenjene umjetnosti. Radila je u Vjesniku, a zatim u Zagreb filmu kao crtačica i scenograf. Posuđivala je glasove animiranim likovima. Njene vokalne sposobnosti primijetio je Bojan Adamič i pozvao je da gostuje na koncertima Big Benda u Ljubljani. Pjevala je pjesmu “Sretan put” iz filma H-8. Uskoro je nastupila na Zagrebfestu s pjesmom “Ljubav ili šala”. Na Bledskom jazz festivalu 1958. godine pjevala je u duetu s Louisom Armstrongom.

1964. godine dobila je ponudu da pjeva na zapadnom tržištu, ali je odustala jer nije željela pristati na promjenu izgleda i druge uvjete. Pažljivo je birala pjesme i pjevala samo one koje su joj se sviđale. Vjenčala se za Stipicu Kalogjeru, ali su se razveli nakon nekoliko godina. Svoj je drugi brak sklopila s Arsenom Dedićem 1970., a tri godine poslije rodila je sina Matiju Dedića. Arsen Dedić je napisao veliki broj skladbi koje je Gabi Novak otpjevala.

Gabi Novak tijekom karijere objavila je niz studijskih albuma, među kojima su “Pjesma je moj život”, “Od izvora do mora” i “Sve najbolje”, kao i kompilacije “Diskobiografija 1” i “Diskobiografija 2”, koje kronološki prate njezin glazbeni opus i predstavljaju pregled najvećih hitova i rijetkih snimki. Za svoj rad dobila je Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu za album “Pjesma je moj život” 2003., te Porina za poseban doprinos hrvatskoj zabavnoj glazbi 2006.

U okviru glazbene dokumentacije, 2020. godine objavljena je i “ Knjiga o Gabi“, pisca i diskografa Siniše Škarice, nastala kao dio šireg projekta koji uključuje i box set s ukupno 12 kompakt diskova (u izdanju Croatia Records), na kojima je sabrana većina pjesama koje je Gabi Novak snimila tokom glazbene karijere koja je trajala više od šezdeset godina.

Gabi Novak preminula je 11. kolovoza 2025. godine u Zagrebu, ostavivši iza sebe jedno od najvažnijih i najcjenjenijih opusa u povijesti hrvatske glazbe. Neposredno prije smrti snimila je novu, orkestralnu izvedbu pjesme „Nada“, svojeg velikog hita iz 1985. godine, nastalu u sklopu projekta Hitmaker posvećenog djelu Đorđa Novkovića, čime je simbolično zaokružila svoju dugogodišnju i dostojanstvenu umjetničku karijeru.