Boris Novković, hrvatski kantautor i pjevač pop glazbe rođen je u Sarajevu na Božić 1967. godine, a svoju prvu gitaru, na kojoj još uvijek svira dobio je s 13 godina. Rođen je u glazbenoj obitelji – otac Đorđe bio je jedan od najvećih autora hrvatske zabavne glazbe, a majka Ozana radila je kao profesor glazbe.
Glazbenu karijeru započeo je 1986. godine albumom „Kuda idu izgubljene djevojke (Tamara)“, a istoimeni singl, koji je Boris sâm napisao, donio mu je nezapamćen uspjeh na prostorima bivše države. Drugi album „Jači od sudbine“ objavljen je 1987. godine i do danas je ostao najprodavaniji album Borisa Novkovića, koji je dostigao tiražu od 160 tisuća primjeraka, a na kojem je produkciju radio Nikša Bratoš. Osim naslovne skladbe album je donio hitove Plakat ću sutra i Da te nisam ljubio. Godinu dana kasnije progovorio je buntovni Boris na albumu „Dok svira radio“, a naslovna pjesma ponovno je postala ogroman hit. Nastavio je nizati uspješne albume, „Obojeni snovi“ iz 1989. godine, „100x“ iz 1991., zatim „Struji struja“ iz 1993. godine, „U dobru i zlu“ 1995. godine, „Sve gubi sjaj bez ljubavi“ 1997., „Branim se“ 1999. godine, „Direkt“ koji je objavljen 2000. godine, a dvije godine kasnije „Ko je kriv“. Studijski album „Ostvaren san“ objavljen je 2004. godine, a potom je godinu dana kasnije album dopunjen pobjedničkom pjesmom Dore 2005. „Vukovi umiru sami“. Croatia Records objavila je 2005. godine Zlatnu kolekciju s 36 najvećih hitova Borisa Novkovića, a potom je objavljen i live dvostruki CD s presjekom prvih 20 godina karijere. 2008. godine Boris objavljuje album „Zapisan u tebi“, a iste godine Croatia Records objavljuje Borisovu „Platinastu kolekciju“. 2011. godine izašao je posljednji studijski album „Via Ljubav“, dok su 2017. godinu obilježima dva sinka, „Ti si mi posljednja nada“ te naslovna pjesma serije „Čista ljubav“ Nove TV.
Tijekom trideset godina karijere Boris Novković pjevao je na gotovo svim festivalskim pozornicama diljem Hrvatske, a najveća želja bila mu je nastup na Eurosongu koja mu se i ispunila s pjesmom „Vukovi umiru sami“. Sudionik je gotovo svih domaćih festivala i dobitnik velikog broja nagrada, a 2002. godine na solističkom koncertu u dvorani Lisinski Croatia Records dodijelila mu je priznanje Kristalna gitara kao najtiražnijem kantautoru s preko 500.000 prodanih nosača zvuka u razdoblju od 1986. do 2002. godine.
Boris Novković izrazito je kantautorski orijentiran, te je jedan od najizvođenijih hrvatskih autora i izvođača na hrvatskom radiju. U svom kantautorskom radu okušao se i kao skladatelj za neke druge izvođače, pa je tako najzaslužniji za pokretanje karijere Tonija Cetinskog, za kojeg je napisao neke od njegovih prvih velikih hitova. Svoju prvu pjesmu Boris je napisao kao 16-godišnjak, a bila je to skladba Bongo, Bongo koju je otpjevala grupa Srebrna krila i koja se našla na njihovom albumu Djevuška iz 1983. godine. Borisove pjesme pjevali su i Tajči (Srce me je izdalo, Kad se mrzi i voli), Erwin Baučić (Uvijek ti), Danijela (Zakon), Klinci s ribnjaka (Volim te) i mnogi drugi.
Boris Novković poznat je i kao veliki zaljubljenik u nogomet. Od malena je navijač zagrebačkog Dinama, za čije je juniore nekada i igrao, a i aktivni je član Humanih zvijezda estrade.