Đorđe Novković (Sarajevo, 2. rujna 1943. – Zagreb, 6. svibnja 2007.), hrvatski skladatelj zabavne glazbe.
Sa 6 godina je krenuo u glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića.
Šezdesetih godina svirao je s Indexima, a zatim 1967. godine osniva Pro arte. Iduće, 1968. godine preselio se u Zagreb, i iste te godine na zagrebačkom festivalu u večeri šansone s pjesmom „Stari Pjer“ postiže prvi, ali ogroman uspjeh.
Zanimljivo je da na toj “Večeri šansone” zagrebačkog festivala zabavne glazbe “Stari Pjer” osvaja “tek” treće mjesto stručnog žirija, ali nedugo potom postaje svjetski hit, to je naša pjesma koja je postigla daleko najveći uspjeh u svijetu. Nikada ni jedna skladba ni iz Hrvatske, ni sa prostora bivše SFRJ, nije postigla ni približan uspjeh. Osim, nama najpoznatije, izvorne izvedbe Ivice Percla, šansona “Stari Pjer” planetarnu je slavu stekla izvedbama Nane Mouskouri i orkestra Paula Mauriata (na specijalnoj LP ploči UNICEF-a), pod imenom “Dans le soleil et dans le vent” (“U suncu i u vjetru”).
Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Džoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, grupu Pro arte, Gabi Novak, Srebrna krila itd., te postao najtiražniji skladatelj.
Ploče izvođača za koje je on skladao prodavane su u više od 100 milijuna primjeraka. Od 1989. do 2000. godine živio je u Rovinju. Godine 1993., njegova pjesma Don’t ever cry u izvedbi riječkih Putokaza bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu 1993.. Dobio je nagradu Porin, za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada.
Napisao više od 2500 skladbi te prodao oko 20 milijuna ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“. Preminuo je 6. svibnja 2007. u 64 godini života u Zagrebu.
