Kasnih šezdesetih, kao jedan od osnivača grupe ProArte, za njih je napisao veliki broj popularnih pjesama. 1973. godine osniva grupu More. U njoj je tijekom trinaest godina djelovanja “protutnjalo” sve najbolje što je Dalmacija tada imala; Meri Cetinić, Oliver Dragojević, Doris Dragović, Tedi Spalato, Jasmin Stavros, Dalibor Jurašin, Remi Kazinoti, Joško Banov, Zlatko Brodarić i mnogi drugi. Upravo grupi More svi ovi pjevači duguju zahvalnost za kasnije uspješne solističke karijere.
Na “Gold Collection” izdanju nalazi se četrdeset najboljih Slobinih skladbi. “More, more” i “Konoba” su pjesme koje znaju svi i zauzele su prva mjesta na albumu. Nadalje, nezaboravnu skladbu grupe More “Sami sebi mi smo krivi” možemo čuti u originalnoj verziji, ali i u izvedbi Rade Šerbedžije, Slobodana M. Kovačevića i Zorana Lesendrića. Slobodan M. Kovačević pisao je pjesme i za Mišu Kovača, (“Čovjek bez adrese”) pa su i one uvrštene na izdanje. Dubrovački trubaduri također su gosti na ovoj zlatnoj kolekciji. “Sve su ljubavi otišle” je skladba koju je sa Slobom otpjevao legendarni Kemal Monteno. “Ko vječnu tugu nosi, taj ima pravo da pjeva” nezaboravna je melodija gupe ProArte i Vladimira Savčića Čobija, jednog od najpopularnih pjevača pop-rock scene sedamdesetih godina.
Ukratko, “Gold Collection” Slobodana M. Kovačevića obuhvatio je sami sukus njegovog glazbenog stvaralaštva i kronološkim redom predstavlja sve najbolje što je on u svojoj bogatoj karijeri napisao.